Vatrodojava (Sustav dojave požara)

Vatrodojava je sustav koji kako sama riječ kaže dojavljuje da se desio požar u što je kraćem roku moguće. Samom brzom dojavom o nastanku požara on stvara mogućnost spašavanja ljudi i sprečavanje nastajanje značajnih ekonomskih troškova.  To je sustav koji ne donosi direktnu ekonomsku dobit već je namijenjen spašavanju ljudskih života i sprečavanju stvaranja ekonomskih gubitaka. Sustav dojave požara se projektira u skladu s rizikom od požara na predmetnoj građevini kako bi se uzeo u vid ekonomski aspekt kapitalnih i operativnih troškova. Cilj sustava dojave požar prema Siemens-u je : 

“Smanjite štetu pouzdanim i ranim otkrivanjem. (eng. Minimize damage through reliable and early detection.”

 U 2019. godini na razini svijeta zabilježenih više od 2,5 milijuna požara (prema CTIF World Fire Statistics Center) i  od čega skoro petnaest tisuća (15.000) u Hrvatskoj. U spomenutim požarima diljem svijeta poginulo je 19,2 tisuće ljudi i preko 68 tisuća ljudi je ozlijeđeno.

Regulativa

Vatrodojava se projektira ako je prema zakonu potreban u Hrvatskoj na temelju ‘’Pravilnika o sustavima za dojavu požara” (PSDP) koji proizlazi iz “Zakona o zaštiti od požara” (ZZOP). Navedeni pravilnik se naslanja na normu HRN DIN VDE 0833 (dio 1 i 2) koji detaljnije definira način projektiranja sustava. Susse može ugraditi u svaku zgradu koju to njezin vlasnik želi. Dok neke vrste zgrada su obvezne ugraditi sustav vatrodojave, a prema PSDP to su: 

1. građevine i prostori za koje je, primjenom odgovarajuće metode procjene ugroženosti od požara (npr. TVRB 100, Euroalarm ili dr.), utvrđena obveza ugradnje sustava za dojavu požara kao posebna mjera zaštite od požara
2. građevine i prostori koje je obveza ugradnje sustava za dojavu požara kao posebne mjere zaštite od požara utvrđena temeljem posebnih propisa
3. građevine i prostori za koje je obveza ugradnje sustava za dojavu požara propisana posebnim uvjetima građenja iz područje zaštite od požara 

Građevina koja ima sustav detekcije požara potrebno je nadgledati cijelu građevinu uz neke iznimke koje su definirane pravilnikom (PSDP). Primjer prostorija koje je dozvoljeno izuzeti iz područja nadziranja su sanitarne prostorije, stubišta bez požarnog opterećenja koja čine zaseban požarni sektor itd.

Kako bi sheme sustava vatrodojave bile jasne diljem kugle zemaljske, postoje međunarodno priznati simboli vatrodojavnih elemenata prema više normi. Neke od predmetne norme su njih su ISO/DIS 6790.2(standard službeno je povučen), BS 1635 , NFPA 170. Na našem području najčešće se koriste simboli prema ISO/DIS 6790.2.

Elementi vatrodojave

Sustav za dojavu požara i njegovi dijelovi moraju udovoljavati odredbama normi niza HRN EN 54, a on se sastoji od sljedećih elemenata (obvezni i  neobvezni dijelovi sustava za dojavu požara):

1. automatski javljač požara
2. centrala za dojavu požara
3. uređaj za uzbunjivanje
4. ručni javljač požara
5. uređaj za napajanje energijom
6. uređaj za prosljeđivanje dojave požara
7. centrala za prijam dojave požara
8. uređaj za upravljanje uređajima protupožarne zaštite
9. automatski uređaj protupožarne zaštite
10. uređaj za prosljeđivanje dojave smetnji
11. centrala za prijam dojave smetnji

Sustav vatrodojave ima dvije izvedbe što se tiče točnosti javljanja lokacije požara, to su:

• Pojedinačno adresiranje (adresabilni sustav) – vatrodojavna centrala može prepoznati točno koji javljač je detektirao požar
• Linijsko adresiranje (klasični/konvencionalni sustav) – vatrodojavna centrala može prepoznati samo na kojoj vatrodojavnoj liniji je javljač koji je detektirao požar

Da bi se smanjila mogućnost pogrešnog alarma potrebno je odabrati pravilni javljač požara za određenu prostoriju. Glavni parametri odabira automatskog javljača požara su vrsta požarnog opterećenje, ambijentalni uvjeti, namjena i geometrijski oblik prostoriji. Glavne grupe automatskih javljača požara su:

• točkasti detektor dima
• linijski detektor dima
• aspiracijski detektor dima
• točkasti temperaturni detektor
• linijski detektor temperature
• multifunkcionalni detektor nadzire više mjernih veličina(temperatura, dim i CO)
• detektor plamena

Maksimalnu površinu nadgledanja automatskih javljača određuje norma HRN DIN VDE 0833, dok se detaljniji odabir količine i tipa javljača određuje prema specifikacijama proizvođača svakog pojedinog javljača. Odabirom odgovarajućeg senzora se smanjuje vrijeme detekcije požara, što povećava vjerojatnost da se požar savlada prije ljudskih žrtva i značajnih šteta. 

Ručni javljači požara se postavljaju na visinu od 1,4 + 0,2 metra. Te ukoliko je predviđena nužna rasvjeta u prostoru ona mora osvjetljavati ručni javljač.

Vatrogastvo

U Hrvatskoj prema “Zakonu o vatrogastvu” svaka vatrodojavna centrala treba biti postavljena tako da u slučaju pojave požara osoba koja je obučena primijeti i pokrene propisane korake da se požar savlada i na kraju ugasi. To se rješava na jedan od sljedećih načina:

• Vatrodojavna centrala je smještena u prostoriju gdje postoji 24 satno dežurstvo
• Vatrodojavna centrala šalje informacije na mjesto gdje je 24 satno dežurstvo zaduženo za predmetnu građevinu
• Vatrodojavna centrala šalje direktni signal prema vatrogasnoj postrojbi zaduženo za područje gdje se nalazi građevina

Prema statistici jednog od vodećeg brenda u sustavima vatrodojave, pogrešni alarmi koji su nastali bez stvarnog požara se kreće od 90% do 95%. Pošto se lažne dojave požara prema Zakonu o vatrogastvu naplaćuju, kako bi se smanjili operativni troškovi dobro je izbjeći ako je moguće direktno povezivanje vatrodojavne centrale s vatrogasnom postrojbom.

Vodič koji se koristi za vatrodojavnu petlju treba biti vatrootporan, uz iznimke koje su definirane kroz važeće norme.  

Uzbunjivanje u slučaju požara treba biti zvučno i vizualno. Zvučni signal u slučaju da se koristi sirena se mora razlikovati od ostalih signala opasnosti te se ne smije koristiti za druge svrhe. Napredniji način uzbunjivanja je uz pomoć sustava s glasovnim porukama. Poruke se  upućuju osobama koje se nalaze u ugroženom prostoru kako bi se olakšala evakuacija i spašavanje ugroženih. 

Ispitivanje sustava

Sustav za dojavu požara nakon ugradnje mora biti ispitan od strane Sustav za dojavu požara nakon ugradnje mora biti ispitan od strane ovlaštene osobe prema HRN DIN 0833 dio 1 i Pravilniku o uvjetima za obavljanje ispitivanja stabilnih sustava za dojavu i gašenje požara. Ovlaštena osoba / tvrtka dobiva ovlaštenje od Ministarstva unutarnjih poslova (MUP). Popis ovlaštenih osoba / tvrtka može se pronaći u Narodnim novinama i stranicama MUP-a.

Prvo ispitivanje ne smije raditi osoba / tvrtka koja je proizvela ili Prvo ispitivanje ne smije raditi osoba / tvrtka koja je proizvela ili ugradila sustav ili njegove elemente, odnosno nije vlasnik niti korisnik sustava. Nakon uspješnog ispitivanja sustava i obavljenog protokola preuzimanja sustava zaključno s zapisnikom sustav je službeno pušten u pogon. Tijekom eksploatacije sustav je potrebno periodično ispitivati minimalno jednom godišnje. Nakon nadogradnje ili promijene dijela sustava dojave požara potrebno je ponovno ispitati od strane ovlaštene osobe / tvrtke.  Za ispitivanje sustava potrebno je imati projekt koji odgovara izvedbi sustava.

Vatrodojava je sustav koji smanjuje rizik od havarije u građevine koju nadzire. Pravovremena informacija o nastanku požara je od presudne važnosti pri borbi s požarom i spašavanju ljudi. Sustav se treba projektirati prikladno namjeni prostora koji nadzire. Rezultat toga je prihvatljiv trošak (kapitalni i operativni) i pravovremeno prepoznavanje požara uz minimalnu mogućnost pogrešnog alarma.